Tekst za čitanje Džin Koen, „Preispitivanje ljudskih prava, demokratije i suvereniteta u vremenu globalizacije“
Jedno od ključnih pitanja sprovođenja ljudskih prava jeste podela posla između država i međunarodnih institucija. Postoje mnoge nejasnoće u pogledu njihovih obaveza, nadležnosti i sposobnosti da to čine. Popred toga, u praksi postoje nejasnoće i u pogledu liste ljudskih prava koja zahtevaju zaštitu kao i njihovog statusa, odnosno, pitanja koja od njih spadaju u korpus takozvanog tvrdog prava koje države moraju da ugrade u svoj pravni sistem i primenjuju ili će se suočiti sa određenim sankcijama a koja spadaju u korpus mekog prava i tretiraju se kao rezolucije, preporuke, saveti, mišljenja ili tumačenja koje bi države trebalo da usvoje i sprovedu. Ova pitanja i razrešenja nejasnoća su posebno važna jer je internacionalizacija diskursa o ljudskim pravima dovela do važnih promena u međunarodnim odnosima i umnožavanja raznih oblika sankcija i intervencija prema suverenim državama. Ovakvo stanje zahteva preispitivanje tradicionalnih shvatanja ljudskih prava, suvereniteta, priznanja i intervencija.
Profesorka Kolumbija univerziteta Džin Koen (Jean L. Cohen) se, između ostalih, bavila ovim problemom i ponudila dualnu koncepciju zaštite ljudskih prava koja podrazumeva komplementarnu ulogu suverenih država i međunarodnih institucija u definisanju i zaštiti ljudskih prava. Svoju koncepciju je, sledeći Rolsa (John Rawls), nazvala političkom koncepcijom, jer je na zasniva na obuhvatnom moralnom učenju o dostojanstu, poštovanju ili autonomiji, ali ju je, za razliku od njega, zasnovala na pravu na članstvu u suverenoj političkoj jedinici. Pravo pojedinca da bude deo nekog političkog društva tumači se kao osnova svih drugih prava, pravo na pravo, preko koga se garantuju osnovna prava na nivou države, ali i garantuje i članstvo u međunarodnim institucijama u kojima je pojedinac predstavljen preko članstva suverenoj i jednakoj državi. Ljudska prava koja proističu iz članstva (građanstva) jesu jedina ljudska prava koja se, prema njoj, mogu tretirati kao tvrdo pravo i davati pravo na intervenciju drugih država u unutrašnje stvari neke države i narušavanje njenog suvereniteta. U ovu grupu spada mali broj prava. To su masovno istrebljenje dela stanovništva, proterivanje, etničko čišćenje i ratni oblici porobljavanja. Za razliku od drugih autora, poput Džošue Koena (Joshua Cohen), ona u ova prava ne uključuje pravo na kolektivno samoupravljanje i demokratiju, čak ni neke oblike konsultativnog hijerarhijskog uređenja, poput Rolsa.
Ova koncepcija nastoji da izbegne slabosti do kojih vodi stavljanje ljudskih prava u ruke suverenih država ili međunarodnih institucija. Ona ne zahteva od suverenih država visoke standarde poštovanja ljudskih prava ali, prema autorki, zaštita članstva stvara politički kontekst i političku arenu za borbu za ostala prava, uključujući i ostala ljudska prava koje smatra mekim pravima koja ne daju povoda za intervenciju ili sankcije. Sve drugo bi bilo nametanje hegemonije moćnih država i jednog koncepta ljudskih prava. U tom slučaju bi ljudska prava bila još samo izgovor za intervenciju u cilju discilinovanje neposlušnih država i smenjivanje nepoželjnih vlada.
Džin Koen u svom tekstu hoće da sačuva normativnu vrednost ljudskih prava koju su ona imala u svojoj istoriji. Zato pokušava da nađe put koji će izbeći dva trenda. Jedan je inflacija prava i deflacija nosilaca prava. Različite ideje, poput ideje da je demokratija ljudsko pravo, stavljaju se na liste kako bi se našao razlog za intervenciju protiv suverenih država. S druge strane, građani slabih država ili država koje ne poštuju ljudska prava gube mogućnost zaštite bilo kojih prava. Zbog toga ona odbija da države koje ne poštuju prava nazove odmetničkim državama i isključi ih iz globalnih institucija. Drugi trend je uzurpacija diskursa o pravima od stane država, posebno moćnih država koje pokušavaju da nametnu svoju hegemoniju navodno štiteći prava. Zbog toga se ona zalaže za suverenu jednakost koja može da sačuva okvir za pojedince i grupa da se pod zastavom ljudskih prava bore za slobodu i jednakost. Samo tako prava mogu ostati na strani slabih i nemoćnih.
Zadatak za studente
Molim vas da prokomentarišete neko od navedenih pitanja i date svoje informisano mišljenje: a) Da li su ljudska prava uzurpirana od stane moćnih i upotrebljavaju se još samo za ugnjetavanje i pokoravanje slabih, b) Da li se ljudska prava preterano umnožavaju što ugrožava njihovo sprovođenje? c) Da li je smisleno da se pokreti za slobodu i jednakost bore za svoje ciljeve pozivanjem na ljudska prava? d) Da li tela UN za zaštitu ljudskih prava treba refomisati i demokratizovati?
Odgovor bi trebalo da bude dug 500-1000 reči, napisan u posebnom fajlu i poslat na adresu [email protected] do ponedeljka, 20. 04. 2020.
Jedno od ključnih pitanja sprovođenja ljudskih prava jeste podela posla između država i međunarodnih institucija. Postoje mnoge nejasnoće u pogledu njihovih obaveza, nadležnosti i sposobnosti da to čine. Popred toga, u praksi postoje nejasnoće i u pogledu liste ljudskih prava koja zahtevaju zaštitu kao i njihovog statusa, odnosno, pitanja koja od njih spadaju u korpus takozvanog tvrdog prava koje države moraju da ugrade u svoj pravni sistem i primenjuju ili će se suočiti sa određenim sankcijama a koja spadaju u korpus mekog prava i tretiraju se kao rezolucije, preporuke, saveti, mišljenja ili tumačenja koje bi države trebalo da usvoje i sprovedu. Ova pitanja i razrešenja nejasnoća su posebno važna jer je internacionalizacija diskursa o ljudskim pravima dovela do važnih promena u međunarodnim odnosima i umnožavanja raznih oblika sankcija i intervencija prema suverenim državama. Ovakvo stanje zahteva preispitivanje tradicionalnih shvatanja ljudskih prava, suvereniteta, priznanja i intervencija.
Profesorka Kolumbija univerziteta Džin Koen (Jean L. Cohen) se, između ostalih, bavila ovim problemom i ponudila dualnu koncepciju zaštite ljudskih prava koja podrazumeva komplementarnu ulogu suverenih država i međunarodnih institucija u definisanju i zaštiti ljudskih prava. Svoju koncepciju je, sledeći Rolsa (John Rawls), nazvala političkom koncepcijom, jer je na zasniva na obuhvatnom moralnom učenju o dostojanstu, poštovanju ili autonomiji, ali ju je, za razliku od njega, zasnovala na pravu na članstvu u suverenoj političkoj jedinici. Pravo pojedinca da bude deo nekog političkog društva tumači se kao osnova svih drugih prava, pravo na pravo, preko koga se garantuju osnovna prava na nivou države, ali i garantuje i članstvo u međunarodnim institucijama u kojima je pojedinac predstavljen preko članstva suverenoj i jednakoj državi. Ljudska prava koja proističu iz članstva (građanstva) jesu jedina ljudska prava koja se, prema njoj, mogu tretirati kao tvrdo pravo i davati pravo na intervenciju drugih država u unutrašnje stvari neke države i narušavanje njenog suvereniteta. U ovu grupu spada mali broj prava. To su masovno istrebljenje dela stanovništva, proterivanje, etničko čišćenje i ratni oblici porobljavanja. Za razliku od drugih autora, poput Džošue Koena (Joshua Cohen), ona u ova prava ne uključuje pravo na kolektivno samoupravljanje i demokratiju, čak ni neke oblike konsultativnog hijerarhijskog uređenja, poput Rolsa.
Ova koncepcija nastoji da izbegne slabosti do kojih vodi stavljanje ljudskih prava u ruke suverenih država ili međunarodnih institucija. Ona ne zahteva od suverenih država visoke standarde poštovanja ljudskih prava ali, prema autorki, zaštita članstva stvara politički kontekst i političku arenu za borbu za ostala prava, uključujući i ostala ljudska prava koje smatra mekim pravima koja ne daju povoda za intervenciju ili sankcije. Sve drugo bi bilo nametanje hegemonije moćnih država i jednog koncepta ljudskih prava. U tom slučaju bi ljudska prava bila još samo izgovor za intervenciju u cilju discilinovanje neposlušnih država i smenjivanje nepoželjnih vlada.
Džin Koen u svom tekstu hoće da sačuva normativnu vrednost ljudskih prava koju su ona imala u svojoj istoriji. Zato pokušava da nađe put koji će izbeći dva trenda. Jedan je inflacija prava i deflacija nosilaca prava. Različite ideje, poput ideje da je demokratija ljudsko pravo, stavljaju se na liste kako bi se našao razlog za intervenciju protiv suverenih država. S druge strane, građani slabih država ili država koje ne poštuju ljudska prava gube mogućnost zaštite bilo kojih prava. Zbog toga ona odbija da države koje ne poštuju prava nazove odmetničkim državama i isključi ih iz globalnih institucija. Drugi trend je uzurpacija diskursa o pravima od stane država, posebno moćnih država koje pokušavaju da nametnu svoju hegemoniju navodno štiteći prava. Zbog toga se ona zalaže za suverenu jednakost koja može da sačuva okvir za pojedince i grupa da se pod zastavom ljudskih prava bore za slobodu i jednakost. Samo tako prava mogu ostati na strani slabih i nemoćnih.
Zadatak za studente
Molim vas da prokomentarišete neko od navedenih pitanja i date svoje informisano mišljenje: a) Da li su ljudska prava uzurpirana od stane moćnih i upotrebljavaju se još samo za ugnjetavanje i pokoravanje slabih, b) Da li se ljudska prava preterano umnožavaju što ugrožava njihovo sprovođenje? c) Da li je smisleno da se pokreti za slobodu i jednakost bore za svoje ciljeve pozivanjem na ljudska prava? d) Da li tela UN za zaštitu ljudskih prava treba refomisati i demokratizovati?
Odgovor bi trebalo da bude dug 500-1000 reči, napisan u posebnom fajlu i poslat na adresu [email protected] do ponedeljka, 20. 04. 2020.
koen.prevod_rev.doc |
prezentacija_koen.pptx |